U drevnoj regiji Iliriji, smještenoj uz jadransku obalu, živjela je žena po imenu Ana. Oduvijek je cijenila prekrasnu ogrlicu koju joj je majka poklonila kad je bila djevojčica. Ogrlica je bila izrađena od delikatnih srebrnih niti isprepletenih zajedno i ukrašenih svjetlucavim plavim dragim kamenjem u središtu. Ana ju je nosila svaki dan i jako ju je čuvala jer ju je podsjećala na majčinu ljubav i toplinu.
Međutim, kako je Ana odrastala, ogrlica je pomalo počela gubiti svoj sjaj. Srebrne niti su se zapetljale i pohabale, a dragi kamen je izgubio dio svog sjaja. Ana je znala da je vrijeme da se rastane od ogrlice, ali pomisao da je pusti bila je nepodnošljiva. Nije mogla podnijeti rastati se od te dragocjene uspomene iz djetinjstva.
Dok je jednog dana šetala ulicama svog sela, Ana je čula komešanje iz središta sela. Slijedila je buku i pronašla skupinu rimskih vojnika, okruženih radoznalom gomilom seljana. Vojnici su došli uzeti seosko blago kao porez za Rimsko Carstvo. Tražili su da im seljaci predaju svoje najvrjednije posjede.
Ana je znala da mora učiniti nešto kako bi zaštitila svoju voljenu ogrlicu. Odjurila je natrag u svoj dom i zakopala ogrlicu na tajno mjesto u svom vrtu, nadajući se da će je sačuvati od vojnika. Međutim, strah od gubitka ogrlice izjedao joj je misli i nije se mogla otresti osjećaja praznine koji je osjećala bez nje.
Dani su se pretvarali u tjedne, a Ana nije mogla prestati razmišljati o ogrlici. Odlučila ju je izvući iz skrovišta, ali kad ju je iskopala, vidjela je da je još više potamnjela i oštećena. Shvatila je da je vrijeme da je se odrekne.
Teška srca Ana se vratila na gradski trg, gdje su rimski vojnici još ubirali porez. Prišla je vojnicima i pružila im svoju ogrlicu, a suze su joj tekle niz lice. Znala je da je vrijeme da pusti ogrlicu, ali bila je to jedna od najtežih stvari koje je ikada učinila.
Dok su vojnici odjahali sa svojim plijenom, Ana je stajala na trgu, osjećajući gubitak, ali i novootkriveni osjećaj slobode. Napokon je pustila ogrlicu koja ju je toliko dugo iscrpljivala. Znala je da je vrijeme da krene dalje i stvori nova sjećanja koja će biti jednako dragocjena i značajna kao ona iz njezina djetinjstva.