Doktorica Mary Kim bila je poznata botaničarka koja je svoju karijeru posvetila proučavanju rijetkih i ugroženih biljnih vrsta. Kad je čula za tajanstveni pustinjski cvijet za koji se pričalo da ima ljekovita svojstva, znala je da ga mora sama vidjeti.
Mary je krenula na putovanje u udaljenu pustinjsku regiju gdje se pričalo da cvijet raste, spakirajući samo najnužnije stvari i ostavivši iza sebe udobnost modernog života. Kada je konačno stigla na mjesto, bila je zadivljena ljepotom cvijeta koji je sjajio nestvarnim sjajem.
Dok je počela proučavati cvijet, Mary je primijetila vremenske anomalije u njegovoj prisutnosti. Izgubila bi pojam o satima, a ponekad čak i o danima, kako bi se izgubila u svom istraživanju. Jedne noći, dok je sjedila oko logorske vatre pokušavajući shvatiti svoja zapažanja, iznenada je shvatila da je uvijek iznova proživljavala isti dan.
Mary je bila prestravljena tom spoznajom i počela je mahnito tražiti izlaz iz vremenske petlje. Pokušala je sve što joj je palo na pamet, od meditacije do posta, ali činilo se da ništa ne djeluje. Svake noći, kako je sunce zalazilo i temperatura padala, bila je prisiljena skupiti se oko svoje male logorske vatre kako bi se ugrijala i pokušala pronaći rješenje.
Kako su se dani pretvarali u tjedne, Mary je počela gubiti nadu. Znala je da ne može zauvijek preživjeti u pustinji, a pomisao da će do kraja života ostati zarobljena u istom danu bila je nepodnošljiva. Ali baš kad je htjela odustati, dogodio joj se preokret. Shvatila je da ključ prekida vremenske petlje leži u samom cvijetu.
Mary je mahnito skupila što je više uzoraka cvijeta mogla i počela eksperimentirati s njima, miješajući i kuhajući te testirajući različite mješavine. Napokon, nakon tjedana pokušaja i pogrešaka, naišla je na formulu za koju se činilo da djeluje. Duboko je udahnula i popila smjesu, ne znajući što očekivati.
Na njezino iznenađenje, vremenska petlja je prekinuta i ona je iznenada katapultirana naprijed u vremenu, izlazeći iz pustinje tjednima kasnije, izgorjela od sunca i dehidrirana, ali živa. Dok se osvrnula na cvijet koji joj je zamalo oduzeo život, Mary je znala da je došla do nevjerojatnog otkrića. Obećala je koristiti svoje znanje kako bi pomogla drugima i uvijek imala na umu snagu prirode.