U 26. stoljeću čovječanstvo je konačno stiglo do zvijezda, kolonizirajući daleke planete i susrećući se s vanzemaljskim civilizacijama. Jedan takav planet bio je bujni, zeleni svijet poznat kao Rigel 7. Ovdje je mlada žena po imenu Aria stvorila svoj dom.
Aria je bila ambiciozna znanstvenica koja je svoj život posvetila proučavanju flore i faune Rigela 7. Njeni kolege su je cijenili, ali se često osjećala kao anonimac u bliskoj zajednici znanstvenika i doseljenika. Imala je mučan osjećaj da joj kolege pričaju iza leđa, ali nikad nije mogla biti sigurna.
Jednog presudnog dana, Aria je provodila eksperiment u svom laboratoriju kada je naišla na revolucionarno otkriće. Radila je na uređaju koji bi mogao mjeriti moždane valove u lokalnim divljim životinjama, nadajući se da će steći nove uvide u njihovo ponašanje.
Dok je kalibrirala uređaj, Aria je primijetila da su očitanja mnogo jača od očekivanog. Ubrzo je shvatila da uređaj ne samo da mjeri moždane valove, već ih i prevodi na ljudski jezik.
Zaintrigirana ovim neočekivanim razvojem događaja, Aria je odlučila testirati uređaj na sebi. Stavila je slušalice i sjela ispred računala, pitajući se hoće li raditi.
Na svoje zaprepaštenje, Aria se odjednom imala sposobnost čuti misli onih oko sebe. Mogla je uhvatiti zalutala razmišljanja svojih kolega dok su obavljali svoj posao. Mogla je osjetiti emocije životinja koje je proučavala, pa čak i razumjeti njihove osnovne namjere.
Tijekom sljedećih nekoliko dana Aria je dodatno eksperimentirala s uređajem, fino podešavajući njegovu osjetljivost i domet. Otkrila je da može filtrirati određene vrste misli ili se usredotočiti na određene pojedince, dajući joj razinu kontrole nad uređajem koju nikada nije očekivala.
Međutim, Aria je ubrzo shvatila da je njezina novootkrivena sposobnost dvosjekli mač. Iako joj je dao nevjerojatne uvide u umove drugih, također ju je izložio stalnoj bujici informacija. Bilo joj je teško usredotočiti se na posao ili imati trenutak mira, jer su glasovi u njezinoj glavi uvijek vapili za pozornost. Držala je tajnu o njegovom postojanju skrivenu, znajući da drugima možda neće biti drago što su njihove najskrivenije misli razotkrivene.
Kako je vrijeme prolazilo, Aria je počela shvaćati da tehnologija nije bez rizika. Brinula se da bi se mogla previše oslanjati na njega ili da bi mogao pasti u krive ruke. Ali trenutno je bila zadovoljna istraživanjem njegovih mogućnosti i vidjeti kamo bi je to moglo odvesti.
Na svoje iznenađenje, Aria je otkrila da njezini kolege doista pričaju o njoj kad ona nije bila u blizini. Neki od njih su hvalili njezin rad, dok su drugi kritizirali njezine metode ili njezinu osobnost. Bila je to surova stvarnost, ali Aria je bila sretna što je napokon dobila odgovor na pitanje koje ju je dugo mučilo.
Međutim, kako je nastavila koristiti tehnologiju, Aria je počela shvaćati nedostatke svoje novostečene moći. Postala je opsjednuta onim što ljudi govore o njoj i to joj je počelo obuzimati misli. Uhvatila se kako stalno preispituje svoje postupke i brine se o tome kako je drugi doživljavaju.
Nisu to bile samo njezine kolegice. Aria je mogla čuti misli svih oko sebe, od ljubaznog trgovca do mrzovoljnog mehaničara. Počela se osjećati kao da nema privatnosti, nema načina da pobjegne od neprestanog brbljanja u svom umu.
Unatoč nedostacima, Aria se nije mogla odreći tehnologije. Osjećala je da je to jedini način da istinski razumije svijet oko sebe. Ali kako je vrijeme prolazilo, počela je shvaćati da prednosti poznavanja mišljenja ljudi nije veće od cijene koju mora platiti za tu moć.
Čeznula je za danima kada je jednostavno mogla razgovarati s nekim i vjerovati im na riječ. Nedostajali su joj misterij i iznenađenje upoznavanja nekoga. A najviše od svega nedostajala joj je sloboda da misli što želi misliti bez straha da će je čuti.
Na kraju je Aria donijela tešku odluku da napusti tehnologiju. Znala je da će biti teško vratiti se na prije, ali je također znala da je to pravi izbor za nju. Željela je živjeti u svijetu u kojem može vjerovati vlastitim instinktima, bez oslanjanja na stroj koji će joj reći što drugi misle.
I tako se Aria vratila svom poslu, mudrija i usredotočenija nego ikad prije. I dalje se pitala što ljudi govore o njoj, ali znala je da to zapravo nije važno. Radila je ono što je voljela i to je na kraju bilo jedino važno.